Traži
Vijesti

Izlet u istraživačko novinarstvo

18 lip 2020

Kad su me iz Bisnodea pozvali da napišem ovaj prilog, prvo sam pomislila da možda nisam pravi izbor. Mnogim tvrtkama, odnosno njihovim vlasnicima ili rukovodstvu, stvarno idemo na živce, a osim toga u ovome nam puno pomažu zbirke podataka – kao što je Bisnode Poslovna Hrvatska – zbog čega ih obično uznemirujemo. Ponekad mogu, u kombinaciji s javno dostupnim zbirkama, biti ključne za to hoće li se neko istraživanje razviti u priču ili ne.

Slijepe su ulice neizbježne u istraživačkom novinarstvu, o kojem se puno ne priča jer nas novinare često javno prikazuju kao svemoguće ljude koji putem svojih tipkovnica mijenjaju izgled svijeta. (U ovom ću prilogu zbog ograničenog prostora izbjeći redoviti dodatak da to tobože radimo kao roboti, po diktatu „zavjereničkog naručitelja”.)

Istina je da ponekad uspijevamo dugotrajnije utjecati na dnevni red vlada, tijela kaznenog progona i opće javnosti, na primjer ako se ujedinimo na projektu kao što su bili panamski dokumenti, no trenutno je kolektivna novinarska moć razbijena. Nije to samo posljedica aktualnih napada na slobodu govora i novinarsku branšu – to je u velikoj mjeri i posljedica prošlosti, koju su obilježili raspad analognog medijskog poslovnog modela, okretanje od kvalitete prema stvaranju profita, izgon novca i znanja iz uredništava, političko preuzimanje medija, anomalije u branši i opći pad povjerenja u medije.

Ali i sada, u uvjetima društveno-političke nesigurnosti kao i planskog zagađivanja javnog diskursa dezinformacijama, kvalitetno novinarstvo može biti presudno za sveobuhvatno informiranje javnosti. Zato sam sretna što mogu o tome pisati i za poslovnu javnost, budući da to još uvijek mogu slobodno raditi.

29 Harley Street, London

U Oštru, centru za istraživačko novinarstvo u jadranskoj regiji, koji sam kao neprofitni institut osnovala prije dvije godine, u prosincu 2019. objavili smo istraživačku priču o utaji poreza na dodanu vrijednost pri uvozu luksuznih automobila. Istraživali smo je pod okriljem prekogranične novinarske suradnje #29Leaks, koju je koordinirala međunarodna mreža neprofitnih istraživačkih novinarskih centara OCCRP (Organized Crime and Corruption Reporting Project).

Ako ne znate pozadinu, naziv projekta zvuči nekako zagonetno, ali to zapravo nije tako. Odnosi se na lijepu eduardijansku zgradu na adresi 29 Harley Street u Londonu, na kojoj je registrirana tvrtka Formations House, koja se bavila registracijom i upravljanjem drugim tvrtkama.
Danas je zatvorena. Imali su tu nesreću da su njihovi dokumenti, a s njima i brojne nepravilnosti u tvrtki, između ostalog i u provjeri pozadine klijenata, sletjeli na računala međunarodne ekipe istraživačkih novinara.

Tako je nastradala i navodna slovensko-hrvatska organizirana skupina, koja je prilikom uvoza luksuznih automobila iz Njemačke preko Slovenije u Hrvatsku, prema onome što je utvrđeno u Oštru, samo u susjednoj državi utajila najmanje 2,2 milijuna eura poreza i doprinosa. U Sloveniji navodna šteta još nije poznata, ali prije više od jedne godine u obje su države odjekivala uhićenja povezana s tim slučajem.

Traženje po subjektima

Kad smo u Oštru pregledavali internu korespondenciju i dokumente tvrtke Formations House, naletjeli smo i na zanimljivu britansku tvrtku koja je najprije bila u vlasništvu Slovenca, a u vrijeme našeg uvida u vlasništvu Hrvata. Budući da se Oštro fokusira na jadransku regiju, trag je brzo pobudio naše zanimanje, i to i zbog toga jer se pokazalo da je povezan s nekim poznatim Slovencima koji su u prošlosti već navodno utajivali porez na sličan način.

No budući da je tvrtka britanska, naša prva stanica bila je njihov javni registar tvrtki Companies House, čija je dobra karakteristika to što omogućuje pretraživanje po imenima direktora. Takve karakteristike zbirki podataka jako su tražene kod novinara te su poželjne i zato što takve podatke od javnog interesa volimo „posuđivati” pomoću programerskih virtuoza, „grebemo” ih s internetskih stranica i dobivamo putem zahtjeva za pristup javnim informacijama.

Kad ih dobijemo, možemo ih predati prijateljima, koji će ih staviti u svojevrsne globalne tražilice po tvrtkama i pojedincima. Oni su omiljena „igračka” istraživačkih novinara. Nekad, kad još nismo bili gotovo na svakom koraku preopterećeni korupcijom, kriminalom i lažnim vijestima, tamo smo odlazili „pecati”, tražiti priče.

Traženje po imenima ne olakšava nam posao iz lijenosti, iako nas i tim argumentom bombardiraju anonimni internetski komentatori – ono nam olakšava posao jer smanjuje broj slijepih ulica u koje ćemo ući do kraja istraživanja. Njih je uvijek puno i ništa nije gore od dugotrajnog pretraživanja koje završi u slijepoj ulici; to uvijek znači da ćemo se morati vratiti bar do zadnjeg raskršća ili odustati ako ne možemo naći put prema naprijed.

I u slučaju istraživanja za projekt #29Leaks imali smo pristup takvim tražilicama u svim relevantnim državama. Tako smo mrežu navodnih suradnika i tijek uvoza automobila najprije mogli rekonstruirati na temelju već objavljenih informacija medija i državnih tijela u obje države. Zatim smo uvodno istraživanje nadogradili vlastitim istraživanjem pomoću javnih i ostalih zbirki podataka, dosadašnjeg rada i ostalih metoda o kojima ovdje neću pisati.

Kad smo naposljetku, već jako blizu roka za predaju nacrta Priče iz Oštra na engleskom jeziku, dobili dokument hrvatskog USKOK-a od 116 stranica, mogli smo pomoću njega provjeriti i potvrditi puno toga što smo dotad otkrili. To bismo mogli, iako uz nešto manju vjerojatnost, objaviti i da nismo primili dokument, no vjerodostojni su dokumenti kruna svake istraživačke priče i zato su i novinarski sveti gral.

 

Navodna organizirana skupina prema službenim se podacima o osumnjičenima u obje države sastojala od bar 30 pravnih i fizičkih osoba, od kojih su neke, prema našim saznanjima, bile aktivne i u ostalim europskim i neeuropskim državama. Zato nam je istraživanje o tim subjektima, njihovim ulaganjima, poslovanju i ostalom te povezivanje rezultata u priču oduzelo puno vremena. Istraživanje bi bilo još dugotrajnije da si u radu nismo pomagali slovenskim Bisnode Gvin i hrvatskim Bisnode Poslovna.hr, jer složeni rad s javnim zbirkama u obje države može biti dugotrajan i neučinkovit.

 

Unatoč tomu, mi novinari u Oštru u svojem radu podatke koje dobijemo iz plaćenih registara uspoređujemo sa službeno objavljenim podacima jer nastojimo osigurati najveću moguću mjeru vjerodostojnosti objavljenih informacija. Prije osnivanja Oštra naučila sam, dok sam razbijala glavu prilikom provjere informacija u pričama koje sam objavila u nekim međunarodnim medijima, da će „fact-checkeri” uvijek zahtijevati da dokažem gotovo svaki redak u tekstu. Otkako mogu kao odgovorna urednica sama određivati radne procese, to je potrebno dokazati i u istraživačkim pričama koje objavljujemo u Oštru.

 

Anuška Delić,
odgovorna urednica, Oštro.si